Neki dan, dok smo se autom vozili kući po njemačkom Autobahnu u okolici Münchena, počeo sam tipkati po putnom računalu automobila. Ovo auto imam taman oko godinu i bilo mi je zanimljivo vidjeti koliko kilometara, vremena i goriva potroših u proteklih 365 dana.
Kilometara 20 000 i nešto, goriva 6 l u prosjeku i 496 sati.
Prije nego što mi se uključio mozak, ženi onako reče „nu ženo, skoro 500 sati sam prošle godine vozio“. Ajde baš da vidimo koliko je to dana.
I onda mi sinu!
496/24 = 21 dan!
Umalo nisam u nesvijest pao.
Mislim, nisam lud. Radim na drugom kraju Minhena i znam da mi put na posao i nazad dosta traje. Sve me to pošteno živcira i stalno spominjem da bi bilo pametnije naći posao negdje bliže…, ali 21 dan? Ne radni dan, nego puni dan od 24 sata?
Ajde dobro, tu je i udio privatnih vožnji. 2 puta smo autom i kući išli. Neka je 25% vremena na to otišlo.
Opet ostajem zapanjen da sam sigurno 15 dana prošle godine proveo vozeći potpuno istu turu, 14 kilometara na sat kroz centar Minhena, tupo gledajući u tablice ispred sebe. Više sam dana u autu nego na odmoru bio!
Možda netko od Vas sada ovo čita i misli “pa šta fali”. Ja neznam koliko se Vi vozite i je li se Vama podrazumijeva da put na posao košta vremena. Nakon što sam ovo vidio, za mene jednostavno nema povratka. Ovo više neće ići, a evo i zašto:
- vrijeme – kronično mi nedostaje vremena za privatne stvari, sad znam i zašto. Ako ovo eliminiram ostaje mi 8 sati tjedno koje mogu “uložiti” u obitelj, sport, blog, društvo, gubljenje vremena…
- živci – ovo što sada radim mi učinkovito i vidno krati živce. Ne želim znati kako bi izgledali za par godina.
- novac – ne radim na satnicu ali mogu izračunati koliko mi sat vrijedi. Ovih 15 punih dana godišnje je 45 radnih dana. To je 6-7 tisuća eura
- auto – satra se jadan, 1., 2., brzina i tako u krug.
- fokus – što je god nepotrebno i ne pruža mi zadovoljstvo nastojim eliminirati. Naporno je svaki dan 2 sata sjediti u gužvi i misliti se hoću li stići, i to oduzima koncentraciju koju mogu bolje iskoristiti na poslu.
Jedina pozitivna stvar u pretjeranom vremenu provedenom u autu je bila slušanje audio-knjiga i emisija (Podcasta). Slušajući pametne ljude 2 sata svaki dan čovjek nauči mnogo toga. Za to kasnije neću imati toliko prigode, ali mi to pretjerano ne smeta.
Kako mislim kasnije? Koji je zaključak moga razglabanja?
Nepotrebnoj vožnji sam rekao “nećeš razbojniče” i odlučio dati otkaz. Idemo tražiti novi, bliži posao.
Ovdje pročitajte kako pronaći posao u Njemačkoj.
Je li to dobra ideja? Koliko se Vi vozite na posao?
Bog!
Ako u Njemačkoj još nemate uzde u rukama na pravome ste mjestu. Nakon 3-4 godine borbe kroz njemačka poslovna, administrativna i životna bojišta, odlučio sam pokrenuti blog koji će pomoći Vama da dobijete odgovore, pregledno i jasno. Nadam se da ste našli nešto korisno, ispričajte nekome o ovome i pretplatite se da bi ostali u kontaktu.
Smijala sam se na glas. Čini mi se da to nije bila poanta teksta, ali svejedno… Moj muž iza mene je samo govorio: “Eto vidiš! Da! Da!Jesam t’ ja rek’o! Nije ni čudo!” i ostalo.
U svakom slučaju, sretno s novim poslom (to će sigurno doći prije nego novi stan u Minkenu)!
Da… situacija je tragikomična. Trenutno sat pokazuje oko 700 sati. Novogodišnja odluka mi je drastično smanjiti vožnju automobila, a novi posao je 1km od stana. Win.
Vrlo dobro!
Po tim gradovima je to “nacukavanje” uzas.
Putujem javnim prijevozom jer mi je jeftin, firma subvencionira veci dio.
U pocetku mi je trebalo 1.5 sati do posla i toliko natrag. Nasao sam za 50eur skupjli stan , ali 30 min. do posla. Znaci , ostaje mi slobodnih 2 sata na dan. Ako ih pretvorim u Minijob, koji uvijek mogu naci usput, dobivam 23 do 25 eur na dan . U jednom danu isplatim razliku u cijeni stanovanja.
Pozdrav
Sorry
U dva dana .
Bog Zeljko. Ma da, isplati se, nije samo do para
Iako je članak već malo stariji.
Slična je situacija bila kod mene.
Svaki dan iz hallbergmoos za gräfelfing.
To su svaki dan 100 kilometara. A uz to da prodje dnevno 2 sata u autu, košta te takav put. A na kraju mjeseca neznas gdje su nestale pare. Samo ako uzmeš u obzira, da ti je servis na autu i dijelova koje se kvari, dosta veći nego kad voziš dnevno samo 20-40 kilometara.
Kod mene je bilo smiješno, prije toga smo živili u Fürstenried West, a posao je bio u oberschleißheim.
Došla djeca pa smo malo izvan grada preselili se u lijepsi stan i lijepsu okolinu za djecu, pa onda jos morao naći bolje placen posao. I gdje ga nadje??? Hahaha u blizini starog stana !!!!
Primi pozdrav, možda me i čuješ, nismo daleko 🙂
Bog Marko,
da, zanimljiv slucaj. Iz mog iskustva je ovo definitivno nesto sto se ne isplati i ne zelim ponoviti.
Pozdrav i tebi!