Kako mi je haker ukrao beskonačno puno novca?

Evo ovo je pravi naslov, i da odmah potvrdim da je 100% istinit. Dok obično pišem o pozitivnim iskustvima i primjerima snalaženja u Njemačkoj, ovo je istinita priča o tome kako sam uspješno investirao u Bitcoin da bi mi na kraju taj novac bio ukraden.

Prije ca. 3 godine

U svom traženju uvijek-nečeg-novog i istraživanju načina gdje da uložim svoj ne-tolikom-mukom-zarađeni novac, odlučih se prije 3 godine uložiti u Bitcoin. 

Kao i većina drugih nisam zapravo znao sam šta je to Bitcoin, kako to funkcionira, koja je svrha toga svega, u kojem će smjeru sve to razvijati i tako dalje. Zapravo me sve to nije ni zanimalo. Ono što sam osjetio je bila prilika, uložiti u nešto što će čisto zbog trenda, ili kako bi zapadnjaci rekli Hype-a, rasti u vrijednosti. Odlučih se tako ložiti 700 € i kupiti 0,1 Bitcoin i par manje poznatih novčića – eto čisto nek se nađe.

Kako je tekao proces kupnje neću opisivati u detalje jer ga se iskreno ni sam ne sjećam najbolje. Znam samo da je bilo užasno mukotrpno i komplicirano i da sam imao osjećaj da tu nitko ne zna ko pije a ko plaća. Od stranice na kojoj se Bitcoin kupuje do posebnih stranica na kojima se trguje, do posebnih stranica na kojima se skladišti (Wallet)… sve je bilo nevjerojatno komplicirano. 

Dodajte tome i iznimno detaljnije registracije, sigurnosne mehanizme i autentifikaciju sa 3 faktora za neke usluge (u jednom trenutku sam čak i račun od struje morao uploadat-i). Ne zaboravite da radim u IT branši i da se cijeli dan bavim, u usporedbi s ovim, poprilično jednostavnim IT-stvarima.

Sve mi je ovo išlo na živce, toliko da sigurnosti nisam predavao preveliku pozornost i da sam zadnje korake napravio poprilično šlampavo (vratit ću se na ovo kasnije).

I tako nakon dva tjedna porođajnih muka uspijem kupiti 0,1 Bitcoin. Možda pitate zašto 0,1? Vrlo jednostavno, nisam bio spreman uložiti ca. 6000 € koliko je tada koštao jedan cijeli, a sa 0,1 sam u svakom trenutku mogao izračunati koliko novca imam (desetina vrijednosti pa kolika je).

Već nakon par tjedana oduševljenje! Moja investicija je udvostručila u vrijednosti. Nakon par tjedana i utrostručila!

Kako sam kupio stan u Njemačkoj – 1. dio – Planiranje i brojke

Vjerojatno je ovo bio trenutak u kojem bi iskusan investitor uzeo zaradu i tražio novu strategiju. Ja to nisam napravio u vjeri da taj Bitcoin ide u nebo i da ću se obogatit.

Naravno da nije bilo tako. U roku od, opet par tjedana, vrijednost se strmoglavila na početnu vrijednost od otprilike 6000 €, a kasnije i ispod toga na 3- 4000. Ispočetka sam bio malo razočaran ali sam odredio ne dirati, jednostavno ostaviti pa nek bude šta bude.

Sljedeće 2 godine

Otprilike dvije godine Bitcoin i ostale kriptovalute ne pokazuju znakove života. Niti rastu u vrijednosti niti padaju, kreću se negdje oko 3, 4, 5000 € i kroz tu monotoniju mi je cijela priča pomalo izašla iz glave. Nisam pratio stanje niti se zanimao za tu svoju investiciju.

2020.

Sredinom prošle godine Bitcoin i sve ostale kriptovalute polako kreću rasti. Pozitivan trend uzrokuje pozitivne vijesti. Pozitivne vijesti potiču druge ljude da investiraju, tržište raste i potiče pozitivan trend i tako u krug.

Kada je vrijednost značajno porasla i kada sam u glavi smislio da “sigurno već imam 3 tisuće eura” odlučim se nakon duge i teške bolesti ulogirati u svoj “novčanik” da vidim stanje stvari. Doza endorfina i tako.

…kad tamo 0.

0 eura.

Ispočetka mi nejasno, mislim greška. Pokušavam opet za par sati, 0 eura. Klikam, log out, log in, 0 eura.

I na kraju se sjetim pogledati povijest trgovanja i na svoje razočaranje vidim da sam “ja” (nisam ja) prije par mjeseci sve novčiće izmjenjao i poslao negdje vani. Gdje? Nemam pojma, nitko ne može vidjeti.

Uglavnom, nakon što sam shvatio da sam hakiran (uvijek sam mislio da se to događa nekom drugom) stupio sam u kontakt s korisničkom službom, tražio po Internetu i razmišljao o mogućim načinima da vratim svoj novac.

Ukratko – nema šanse. Cijeli smisao tih kriptovaluta je da one ustvari nemaju vlasnika. To jest njihov vlasnik nema ime i prezime nego samo kodove, vlasnik tih kodova je i njihov vlasnik. Zbog toga je cijelo tržište na lošem glasu kao idealni medij za perače novca i sve ostale kriminalce.

Budući da je taj netko prije par mjeseci imao moje kodove, mogao je raspolagati s time kao ja i jednostavno sebi prebaciti sve. 

Što je najzanimljivije, za tu krađu nitko ne preuzima odgovornost. Ta platforma, digitalni “novčanik” i ostali ne preuzimaju nikakvu odgovornost i ne osjećaju se odgovornim za propust. Ujo vuk magare.

U čemu sam pogriješio?

Vrlo jednostavno. Na početku sam objasnio kako je cijeli proces registracije trajao dva tjedna. U tih dva tjedna, posebno pri kraju sam postao frustriran i, iskreno, šlampavo odradio neke važne korake. Točno se sjećam da mi je prilikom registracije toga digitalnog novčanika, nakon što sam već napravio password bilo dano 14 nasumičnih riječi. Te riječi su ultimativna sigurnost u slučaju da izgubite password ili da vas neko pokušava hakirati. Vaš račun možete reaktivirati tako da unesete točno tih 14 nasumičnih riječi po točno danom redu. Velikim crvenim slovima je pisalo da ove riječi ne sačuvam računalo ili u nekom digitalnom obliku nego da ih, citiram, “zapišem na papir i ostavim u sef”.

Ja, pametan, jednostavno napravim screenshot tih riječi i spremim ih kao sliku na računalo. Neš ti.

Samim time je taj koji je hakirao u moje računalo vjerojatno imao prilično lagan posao pronaći dokument koji sam mudro nazvao “Crypto” te u njemu sliku sa ultimativnim kodom za moj račun. Sigurno je se smijao i pomislio “koji glupan”.

I da se vratim na naslov, kako to da mi je ukrao beskonačno mnogo novca? Zapravo mi je ukrao 700 investiranih eura, koje su u trenutku krađe vrijedile oko 3000 €. Koje danas, ako vidimo današnji kurs Bitcoina (evo ovdje), vrijede 5.200 Eura.

… I već u glavi zamišljam sina koji za 20 godina, kada jedan Bitcoin možda bude vrijedio tko-zna-koliko, govori “da je moj stari ima išta u glavi i kupio 2-3 Bitcoina dok je to bilo bur-zašto, sad bi bili…” 

Hakeru …. .. …. mater.