Kako upisati i opremiti dijete u školu u Njemačkoj

Selidba i život u Njemačkoj donose izazove. Nije se lako preseliti u novu državu, potpuno novo okruženje i stvoriti sebi uvjete za (dobar) život. Otkada sam počeo razmišljati o tom koraku, bilo mi je jasno da će neki od tih izazova biti lakši, neki teži. 

Što je bilo teško za početak?

• Naći stan
• Naći stabilan posao
• Naučiti njemački
• Naučiti nositi se s birokracijom…

Nakon svega toga, tj. nakon što smo povalili zmaja i stekli znanja i hrabrosti nositi se s daljnjima u budućnosti, ostala je jedna tema koju nevoljko iščekujem, a to je početak škole u Njemačkoj tj. početak istog za moju djecu.

Jeste li ikad čuli nekog da je rekao: “Škola u Njemačkoj? Neš ti, sve super” ili slične izjave koje relativiziraju napore djece i roditelja potrebne da se uspješno prijeđe i taj životni izazov? Ja nisam.

Bez obzira bili to “naši” ili njemci, izjave o školi su uglavnom negativne. Primjeri ograničenja, napora i truda koji treba djeci, ali i roditeljima da bi zajedno prošli kroz te toliko važne razrede i predmete. Škola je predstavljena kao bauk koji je prevelik i prestrašan za djecu, tako da su djeca uglavnom terorizirana i iscrpljena tih 10-ak godina borbe sa njim, ali i kao neka vrsta pro-bono Mini-Joba za roditelje, jer se par sati dnevno mora uložiti u učenje i zadaće ako želiš da ti dijete ima ikakve šanse. 

Opravdano ili ne, moj mozak se tako davno pomirio s činjenicom da će škola u Njemačkoj biti velika bauštela i da se treba pripremiti na godine plača i škrguta zuba. I evo, godinu po godinu, stigosmo do toga. Moj sin je prije mjesec dana počeo sa školom, i još smo živi.

Kako izgleda početak škole u Njemačkoj?

Priprema prvašića za školu je proces koji (po meni) traje predugo i počne godinu dana prije nego dijete stvarno krene. 

Čim dijete krene sa posljednjom godinom vrtića postaje tzv. Vorschulkind, to jest predškolsko dijete. Cijela ta godina je obilježena “pripremom” djeteta za školu: organiziraju se posjeti školi, školarci dolazi u vrtić da se druže sa vrtićkom djecom, krene priča o tome tko će gdje i sl.

Osim tih nekih pasivnih stvari, odgajatelji u vrtiću počnu procjenjivati dijete i njegovu spremnost za školu, pa to postane i glavna tema Vaših razgovora s njima. Osim razgovora u vrtiću, tijekom te godine morate obaviti i obavezni pregled liječnika za školsku djecu i slične sitnice.

Tema oko koje ćete vjerojatno dvojiti je poznavanje Njemačkog. Ako ovo čitate, onda Vam njemački vjerojatno nije maternji jezik, pa pitanje poznaje li Vaše dijete njemački dovoljno dobro za školu i kako će se snaći u školi na njemačkom jeziku je važno, jedno koje ćete morati sami odgovoriti. 

U normalnim okolnostima (bez korone) djeca imaju mogućnost ići na tečaj njemačkog jezika koji organiziraju škole no u našem slučaju toga, skoro do zadnjih par tjedana prije početka nastave, nije bilo. Evo nakon mjesec dana škole i dalje ne znam je li moj sin spreman i kako to uopće provjeriti. Samo znam da sam već imao slučaj da mu nisam znao pomoći sa zadaćom jer nisam razumio pitanje (nešto sa Silben klatschen i Anlaut). Kako će biti kad krene u neke veće razrede – Bože pomozi.

Zanimljiv dio pripreme za školu Njemačkoj je i kupnja školske torbe i obavezna rasprava o cijeni iste uz izjave tipa “ajde matere ti, koji meni da torbu ja knjige u cekeru nosio”.

Na kraju smo i mi tu torbu platili nekih 200 €, i evo prije tri tjedna shvatili da djeca u toj torbi zapravo ne nose ništa. Hej ali barem to ništa neće pokisnuti. To Vam se zove pritisak okoline.

Koridor Kind

I tako, već dobrano u “školskom modu”, tamo negdje oko 1., 2. mjeseca, prvi put se susrećemo sa pojmom “Korridor Kind”. Taj pojam se odnosi na djecu koja su rođena od 1.7. do 30.9. i koja zapravo imaju izbor žele li odmah sa 6 godina krenuti u školu ili pak pričekati još godinu dana, tj. krenuti sa školom za 7.

Ne znam je li to svačije iskustvo ili samo moje, ali ja za ovo nisam prije znao i sa samim pitanjem smo suočeni dobrano nakon što je dijete već u vrtiću naučeno da je predškolsko dijete, i nakon što smo mu barem 1214 puta spomenuli da će brzo u školu. Tako da nije bilo povratka (a i odgajatelji u vrtiću su nas “pogurali”).

Sami formalni postupak upisa je prošao lako. Tim nekim automatizmom budete uvedeni u proces: ispunite papir – tu potpišite – tu dođite na razgovor – i nakon tjedan-dva dijete je upisano. Ne znam šta bi se više o tome moglo reći, stvarno nije komplicirano.

Mittagsbetreuung/Hort

Gdje će dijete nakon škole je nešto što smo totalno zaboravili. Uopće nisam razmišljao o tome da je dijete u vrtiću bilo do 3 popodne, a sa školom je gotov u 11-12. I gdje će onda?

Poziv od vrtića u kojem me začuđeno pitaju “kako dijete nigdje nisam prijavio” me podsjetio na to. Odmah su me uputili da se danas, odmah, što prije prijavim na to. Prijava je išla preko istog portala kao i za vrtić – opisanog ovdje:  https://derneuesvabo.de/2021/06/04/kako-prijaviti-dijete-u-vrtic-u-njemackoj/

Sin je odmah dobio mjesto u Mittagsbetreuung – ja sav sretan – dok nisam pričao s prvom osobom koja mi rekla da je Mittagsbetreuung sr… i da je Hort puno bolji. Još uvijek ne kontam razliku, mislim da u Hortu pišu zadaću s djecom. Ali rekli su mi da i ovi drugi to rade… ne znam, tu još fali iskustva.

I tako, tjedan po tjedan, došli smo do zadnjih dana vrtića. Vrtići u Njemačkoj imaju simpatičan običaj pripremanja oproštaja i izbacivanja (doslovno) djece koja idu u školu. Jako lijepa priredba koju sam doživio iznenađujuće emotivno i nakon koje djeca kući odnesu one šarene školske “tüte”, ako ste se ikad pitali koji je to vrag.

Početak škole u Njemačkoj

Škola obično počinje drugi utorak u 9. mjesecu. Osim psihičke pripreme, nismo ništa posebno radili niti kupovali. 1. dan je opet ceremonija, prvi tjedan služi za upoznavanje gdje/tko/šta i u prvom tjednu smo dobili popis stvari koje treba kupiti za školu. To smo obavili i… eto, imate dijete u školi.

Možda ste očekivali jedan klasičan “how to” članak od mene, već sad vidite da to nije. Početak škole je, za mnoge, više mentalni proces nego lista obveza koje treba napraviti da bi uspješno završio i taj zadatak. 

Zašto ovo uopće pišem? Ovo je nekakav mentalni dnevnik, perspektiva na cijelu temu, valjda od štresa. Vidjet ćemo kako će sve proći.

Imam dojam da sad trebam “prebaciti” mozak u mozak onih roditelja koji djeci ispravljaju zadaću, crtaju crteže i raspravljaju s nastavnicima barem dvaput mjesečno o stvarima koje su samo meni važne. Ili će to doći samo od sebe? Vidjet ćemo.

Kako Vama ide?