2. najčešći razlog svađe između parova je novac. Ako sam odmah potaknuo Vašu znatiželju evo… 3. razlog su djeca.
Tema svađe je ono što je na površini i što izgleda kao pravi problem. Pravi razlog neslaganja često ipak nije sama tema, nego način upravljanja i nepodudaranje u očekivanjima “što” želim ostvariti od te teme, bila to djeca, slobodno vrijeme ili evo, u ovome primjeru, novac.
Kako i kod mnogo drugih ljudi, tako je i kod mene. Moja supruga i ja imamo potpuno različit način upravljanja i očekivanje od novca.
Za mene je novac alat za ostvarenje naše neovisnosti i autonomije, nečega što mi je iznimno važno. Alat u čije upravljanje i optimiranje sa zadovoljstvom ulažem vrijeme i energiju s ciljem da bih ga što bolje iskoristio za svrhu koju sam mu namijenio. Osobne financije su tema o kojoj zaista volim pričati (nemoj zezat) i tema koju smatram iznimno važnom, o kojoj trebamo učiti djecu u školama. Da znamo više o upravljanju novcem, bilo bi nam bolje. To je za mene činjenica.
Za gospođu derneuesvabo je novac ono što ti treba kad odeš u trgovinu.
Već iz ovoga vidimo da se “modus operandi” i očekivanja u kući derneuesvabe nikako ne podudaraju. To je idealan recept za česte, intenzivne svađe: “Ti stalno trošiš / Tebi je samo stalo do para”.

Što kada bih Vam rekao da se nikad ne svađamo oko novca? Što kada bih rekao da smo, uz jedan financijski potez, “uokvirili” naše financijske na način da je supruga skoro u potpunosti odgovorna za naše varijabilne troškove, ima karticu kojom raspolaže kako misli da je najbolje za nas i kako želi. U isto vrijeme, držimo se budžeta i u strateškom smislu radimo stvari onako kako sam ja zamislio. Win-win.
Zanimljivo, zar ne?
Kako smo podijelili naš budžet?
Počnite odavde:
To je glavna stvar koju morate napraviti zajedno sa svojim partnerom. Bez provjerenih brojki nemamo pojma o čemu pričamo i svaki plan će biti neutemeljen i uzaludan. Tek kada možete sa 100% sigurnošću odgovoriti:
- koliki su mi prihodi?
- koliki fiksni rashodi?
- koliko mjesečno želim/mogu štedjeti/investirati?
…ćete vidjeti koliko Vam novca ostane i treba mjesečno za “trošenje”, tj. za varijabilne troškove. I to mora biti zaista dovoljno i realistično kalkulirano.
Recimo da ste to napravili i zaključili da je to 1000 Eura mjesečno za hranu, piće, izlaske, odjeću, luksuz i sve ostale stvari koje želimo i trebamo kupovati tijekom mjeseca, a koje ne spadaju u “važne” fiksne troškove. Kod nas je to zaista 1000 Eura.
Ako imate financijske ciljeve, važno je držati se plana. Recimo da sam pomoću budžeta vidio da mogu i odlučio da želim štedjeti 300 Eura mjesečno. Ako se želim držati toga, moram se držati tih 1000 Eura. Ako potrošim 1300 umjesto planiranih 1000, ode moj plan i moja štednja pa pa.
Kako ograničiti svoje trošenje? Financijski potez par excellence.
E sada, lako je reći što treba. Teško je dugoročno naći način da se, bez opterećenja, držimo toga što smo odlučili. Ergo – naša caka s 2 kartice.
Imamo račun u banci koji je “glavni”. To je račun koji imaju svi koji su došli i Njemačku i kao jednu od prvih stvari napravili isti.
Kako i gdje otvoriti račun u banci u Njemačkoj?
Na taj račun mi sjeda plaća, Kindergeld i svi ostali prihodi. S toga računa mi također idu svi fiksni troškovi (stan, struja, mobitel, auto, kredit…). Svi troškovi koje ste u Vašem budžetu deklarirali kao “stalne” i redovne, kao i naša štednja i investicije. Ono što preostaje su varijabilni troškovi tj. tih 1000 Eura za trošenje.
E to je ono što je teško. Kako odlučiti da ćete trošiti samo toliko i stvarno se dugoročno držati tog plana? Za mene – skoro nemoguće – bez alata.
Kao alat koji bi nam upravo tu trebao pomoći, otvorili smo drugi račun u jednoj banci te od njih također uzeli karticu. Ta nova banka daje i mogućnost paralelnog korištenja 2 kartice, pa smo i to uzeli. Jedna kartica je kod supruge, jedna kod mene, a obe vuku sredstva iz istog izvora.
Na svom “glavnom” računu sam preko trajnog naloga namjestio da na ovaj novi račun svaki mjesec sjeda 1000 Eura. Te kartice i račun na koji svaki mjesec sjeda 1000 Eura imamo za trošenje za mjesec dana, bez mogućnosti odlaska u minus. S tim karticama idemo u trgovinu, plaćamo Zalando, jedemo u restoranu i sl. To nam daje okvir u kojem se moramo naći jer novca nema neograničeno. Što je pak mnogo teže napraviti ako imate karticu s koje “smijete” trošiti samo 1000 Eura, a kad dosegnete taj limit ne dogodi se ništa jer novca još ima. Kada imate karticu s ograničenim iznosom nakon kojeg “para nejma”, puno je se lakše organizirati i živjeti u tome okviru.
Moju “glavnu” karticu potpuno ignoriramo i koristimo samo u izvanrednim situacijama. Npr. kada potrošimo sve sa ovih mjesečnih, a iskrsne nam neki novi trošak (a to se usprkos svemu opet često dogodi, posebno kada idemo na odmor, prije Božića i sl.).
Ovim trikom smo si postavili limit s kojim i ja i supruga raspolažemo kako želimo i možemo. Ako sve potrošimo do 20. u mjesecu, to je tako. Ako supruga kupi sebi 200 Eura robe, to je ok. Miran sam jer znam da, u pozadini, strateški sve funkcionira i da se naš financijski plan ne mijenja. Možemo sve platiti, štedimo i investiramo kako smo odlučili i to ništa ne može poremetiti. Ako zadnji tjedan u mjesecu nemam para, onda je to tako i živim s tim.
Pročitaj i ovo:
Kako sam počeo investirati u Njemačkoj?
E sada, budući da nam se na početku prečesto događalo da novac prebrzo nestane i da krajem mjeseca nemam ništa, napravio sam malu promjenu na trajnom nalogu. Umjesto 1000 Eura odjednom, sada se u 2 trajna naloga svakog 1. u mjesecu prebaci 600, a svakog 15. u mjesecu još 400 Eura. Opet raspoređeno da bi se lakše rasteglo kroz cijeli mjesec.

Zaključak
2 godine otkad smo uveli ovu strategiju mogu reći da je to najbolja financijska odluka koju smo donijeli u životu.
- Oboje imamo novac na raspolaganju i ne moramo pitati jedno drugo – to je super.
- Kupujemo i što treba i što ne treba – to je ok.
- Ovih 1000 Eura nikad ne doživi kraj mjeseca – tako je.
- 1000 Eura je puno, kada bi malo pripazili mogli bi trošiti i manje – istina, ali mora bit i jedna određena razina “komocije” oko svega toga.
- A mogli bi ovo ukinuti i živjeti i malo ljepše – i to je tako. Ali onda se ne bi držali plana. Da zarađujem 10.000 Eura mjesečno, i dalje bih smatrao da je 1000 Eura više nego dovoljno i ne bih mijenjao plan.
Najvažnije od svega, plan napravljen prema budžetu je stabilan, i to već par godina. Ta konstantnost je rezultirala time da smo uspjeli uštedjeti i ušteđeno investirati, i ne vidim razloga da s time prekinemo, upravo zato što je ovaj plan tako lako živjeti. Ova jednostavna taktika je zaslužna za naš financijski mir, i za činjenicu da o financijama u kući skoro pa i nema potrebe pričati. Zbog toga mislim da je to nešto najbolje što smo mogli napraviti, mala promjena koja dugoročno pravi golemu razliku.
Kako Vam se ovo čini? Je li kome korisno i želi probati?

Bog!
Ako u Njemačkoj još nemate uzde u rukama na pravome ste mjestu. Nakon 3-4 godine borbe kroz njemačka poslovna, administrativna i životna bojišta, odlučio sam pokrenuti blog koji će pomoći Vama da dobijete odgovore, pregledno i jasno. Nadam se da ste našli nešto korisno, ispričajte nekome o ovome i pretplatite se da bi ostali u kontaktu.