Je li sad vrijeme za pametovanje?

Mogli ste primjetiti da se intenzitet pisanja i objavljivanja novih članaka usporio. Posljednji članak sam napisao u 8., a onaj prije njega u 5. mjesecu, sada već prošle godine. Ne mogu reći da sam ponosan na količinu članaka koje objavljujem, a lagao bih i da kažem da u pripremi imam masu toga, stvari koje samo treba završiti i koje mogu biti objavljene.

Moja nesigurnost u strateški smjer bloga rezultira manjkom elana za pisanje, a manjak elana za pisanje donosi nezadovoljstvo meni, a vjerujem i pretplatniku koji očekuje sadržaj. Već neko vrijeme sve to izaziva podijeljene osjećaje. Pozitivan je osjećaj ponosa na to što sam vlastitim snagama napisao toliko toga korisnog, stvari koje očito imaju svrhu u stvarnom svijetu i koje pomažu ljudima. U drugu ruku, negativan je osjećaj “obveze” pisanja. Trebao bih pisati više, i imam kome, a opet ne vidim da imam “što” za napisati, barem ne one stvari koje će čitatelje zanimati.

U čemu je problem?

Prije nekih 5 godina, blog je nastao. Glavna ideja je bila pisati članke koji će na jednostavan i pristupačan način dati informacije koje će pomoći “našima” da se snađu u Njemačkoj.

Već je to davno, ali i ja se sjećam dana kada mi je običan formular predstavljao veliki izazov. Koliko puta sam napravio nekakvu grešku, propustio priliku zbog neznanja… Svoj prvi posao u Njemačkoj sam tražio tako da sam pješke išao od firme do firme i davao svoj životopis (100% istina), ne znajući da je to potpuno krivi način na koji se traži posao.

Baš zbog ovakvih stvari, htio sam učiti, isprobavati i zapisivati svoja iskustva, upravo zato da Vi ne morate praviti iste greške kao ja. I da Vam bude lakše.

Ponosan sam na ca. 100 članaka, ukupno 252 stranice Word-teksta, koje sam napisao i za koje sam siguran da su Vam pomogli. Vjerujem da će mnogi od ovih članaka živjeti još godinama te i tada biti aktualni i korisni nekim novim švabama. 

Sve stvari koje muče novopridošlice u Njemačku sam opsiao. Sve teme i blokove znanja koje Vam mogu koristiti za napredovanje, školovanje, potragu novog posla i sl. sam napisao. Mnogo tema iz obiteljskog života sam pokrio, bilo to rođenje djeteta, upisivanja u vrtić ili školu. Negdje u sredini, počeo sam pisati o financijama, nadajući se da će Vam to pomoći bolje upravljati svojim novcem, i da ćete time steći neki oblik autonomije. 

Sve ove stvari su organski napredak samog autora koji, prije nego napiše tekst, sam proživi istu situaciju pretoči svoje iskustvo u neki oblik dnevnika.

Po nekoj logici, mogao bih to raditi i sada. I dalje vodim aktivan život, isprobavam nove stvari i sve u svemu, mislim da napredujem više nego nazadujem. Ali jesu li ove teme o kojima bih sada pisao u skladu sa početnom misijom bloga? 

Po mome mišljenju nisu. I tu smo sada.

Radim u IT industriji. Imam stabilan posao koji volim raditi i koji mi već 2. godinu za redom omogućuje (za mene) debelu godišnju zaradu. Sama funkcija i detalji moga posla su nešto što i moju bližu obitelj ne zanima previše. Kladim se da 99% ljudi koje poznajem ne mogu objasniti koja je moja uloga u funkcioniranju svijeta. Da pišem o tome, stvarno nema smisla. Vjerujem da se praktički nitko ne bi pronašao u mojim tekstovima. Što je još zanimljivije, gledam da se još više specijaliziram, samim time će moj poslovni život postati još veća apstrakta za “default” čitatelja. (Bio sam blizu toga da napišem tekst “Idemo zaraditi milijun kuna ove godine”. Srećom nisam.)

Pa dobro, piši o privatnim izazovima kažete?

Na ovom polju se i ne događa baš nešto. Sve je ustabililo, ne sjećam se kad sam zadnji put radio nešto novo, nešto što već nije opisano u jednom tekstu. Škola, vrtić, stan, zdravlje… sve je onako kako je bilo prije godinu dana. Sad na pišem o 2. razredu škole i izazovima s kojima se susrećemo, pa onda dogodine o 3., mi je nekako bezveze. 

Jebemu imaš li hobije?

Pa imam. Ali postoji li dosadnija tema od dugoročnog investiranja? Ili generičnije od automobila? To je ono što me zanima i o čemu bih mogao pisati, ali opet, daleko je to od izvorne svrhe bloga, i daleko od čitatelja koji je se prije par godina pretplatio na blog u nadi da će naći korisne informacije.

Jesam li postao snob? 

Je li preostalo samo pametovanje? 

Ili mi izmiče neko očito rješenje?

Znam da nije klasičan tekst koji ste možda očekivali. Imao sam potrebu ovo podijeliti sa Vama, tko zna, možda nešto dobro izađe iz svega toga.

Sretna Vam Nova Godina!

3 odgovora na “Je li sad vrijeme za pametovanje?”

  1. Zašto ne pisati o autima? Zasto ne proširiti vec pisane teme? Ipak, ponavljanje je majka znanja. 🤷‍♀️😊
    Mene trenutno zanima školovanje u njemackoj recimo. Mozda da napišeš nesto o tome? Moja diploma iz gimnazije ne vrijedi nista u njemackoj.

  2. Hvala Ante (vjerujem u ime svih nas),
    Sretna i berićetna (što bi rekli “u nas” u Bosni (više nego u Hercegovini) ova nova godina – i tebi i porodici i svima tvojim dragim…
    Mada me nisi nikada prihvatio za tvoj blog (??? Warum???), rado pratim tvoje pisanje, bar dokle mogu da pročitam :'(
    Nemoj, molim te, odustajati, jer tvoj entuzijazam pomalo hrani naše duše ;), pa makar to bilo i jednom godišnje!
    Još jednom svako dobro i do iduće teme (a možda me napokon “prihvatiš”)….

    1. Bog Gordana,
      hvala na zeljama i na komentaru. Drago mi je bilo procitati 🙂
      A na “prihvacanju”, na sto konkretno mislis? Evo trezim te kao clana pa ne mogu naci nikakav zapis. Posalji mi direktno mail na ante@derneuesvabo.de

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)